Nabujala Rijeka
Ona ustaje u zoru dok još nitko nije budan
Želi ostvariti zacrtani san
Sa svoje dvije male ruke radi od jutra do noći
Skrivajući da je umorna
Za svakog uvijek ima osmijeh ali neda nikom da joj priđe bliže
Nego što im dozvoli
Kad stigne kasno kući iz svijeta se isključi
Počne radit što joj je najmilije
Nek ponese me daleko
Nabujala rijeka
Nek ponese me daleko
Nabujala rijeka
Nek ponese me daleko
Nabujala rijeka
Nek ponese me daleko
Nabujala rijeka
Bila je oštra zima kada sam je prvi puta ugledao
Nova godina je kucala
Pružio ruku da je dotaknem jer toliko je zračila dobrotom
Iz očiju joj sjaj
Toliko dugo sam joj dosađivao da mi je dala mali poljubac da me otjera
Ne ide to tako lako
To je bol što odmara
Nek ponese me daleko
Nabujala rijeka
Nek ponese me daleko
Nabujala rijeka
Nek ponese me daleko
Nabujala rijeka
Nabujala rijeka!
O rio inchado
Ela se levanta de madrugada e ninguém acordado
Ele quer realizar o sonho pretendido
Com as suas duas mãos pequenas trabalhando de manhã à noite
Escondendo ele está cansado
Para cada tem sempre um sorriso, mas Ned alguém para se aproximar
Mas eles permitem
Quando ela chega em casa tarde do mundo desliga
Comece fazendo o que ela amou
Quer me levar para longe
O rio inchado
Quer me levar para longe
O rio inchado
Quer me levar para longe
O rio inchado
Quer me levar para longe
O rio inchado
Foi um inverno rigoroso, quando eu vi pela primeira vez
Ano Novo está batendo
Ele estendeu a mão para tocá-la muito porque ela irradiava bondade
Os olhos dela brilham
Isso é quanto tempo eu importunou ela que me deu um beijinho me expulsou
Não vá tão fácil
É uma dor que se apóia
Quer me levar para longe
O rio inchado
Quer me levar para longe
O rio inchado
Quer me levar para longe
O rio inchado
O rio inchado!