Nemam nista sa tim
Ona je volela blues, njen kralj zvao se Peter Green,
A ja, sasvim slucajno tu... Za taj film neko levi, sasvim...
Uvek je gledala sat, i cim sklope kazaljke krug
Ko mala bi saputala tad, da negde neko misli na nju.
U njenoj sobi mala riznica greha, kao duga, preko besmisla most...
Puno knjiga nekog prebeglog Ceha, i sportska stampa ako naidje gost...
Uglavnom prodje sve, ali ostane blues,
boje se razliju kad ga cujem na radiju...
Ubija metronom... sta taj sat radi tu?
Jedan i nula pet, neko misli na nju.
Negde u meni je kvar, i mrak sto me gricka k'o mis...
I sav sam kao ona staklena stvar u kojoj veje kad je pomeris.
U ovoj sobi ravnoteza je prosta:
sto i krevet i prekidac za luc...
Ispod cena mole cenjenog gosta da pre puta ne zaboravi kljuc.
Uglavnom prodje sve, ali ostane blues,
boje se razliju kad ga cujem na radiju...
Ubija metronom... sta taj sat radi tu?
Jedan i nula pet, neko misli na nju.
Ona je volela blues...
Oh, yeah, lucidni Peter Green...
A ja, ja sam voleo nju, a blues... Sta blues?
Nemam nista sa tim.
Não Tenho Nada a Ver com Isso
Ela amava blues, seu rei se chamava Peter Green,
E eu, bem por acaso aqui... Para esse filme alguém à toa, bem...
Sempre olhava o relógio, e assim que os ponteiros se juntam
Como uma criança, sussurrava então, que alguém pensa nela.
No quarto dela, um pequeno tesouro de pecados, como um arco-íris, uma ponte sobre o absurdo...
Muitas livros de um checo fugitivo, e a imprensa esportiva se alguém aparecer...
No geral, tudo passa, mas o blues fica,
As cores se espalham quando ouço no rádio...
O metrônomo mata... o que esse relógio faz aqui?
Uma e cinco, alguém pensa nela.
Dentro de mim há uma falha, e a escuridão me morde como um rato...
E eu sou como aquele objeto de vidro que brilha quando você mexe.
Neste quarto, o equilíbrio é simples:
A mesa e a cama e o interruptor da luz...
Abaixo do preço, pedem ao estimado convidado que não esqueça a chave antes de ir.
No geral, tudo passa, mas o blues fica,
As cores se espalham quando ouço no rádio...
O metrônomo mata... o que esse relógio faz aqui?
Uma e cinco, alguém pensa nela.
Ela amava blues...
Oh, é, o lúcido Peter Green...
E eu, eu a amava, e o blues... Que blues?
Não tenho nada a ver com isso.