395px

Rua Višnjić

Jarboli

Višnjiæeva ulica

Dok idem uz Višnjiæevu ulicu,
redjam korak pred korak sam
Svetla i senke padaju na mene,
slobodno to najbolje znam
Ponekad èini se da ne vidim kraj,
tada nemam volje ..

Ne volim Višnjiæevu ulicu
kada menja se bez pitanja
Nepažnjom ispadaju stranice,
loša knjiga je èitana
Pitam se da li je sve moralo da bude tako
..a ko još mene pita?

hej hej

Mnogo volim Višnjiæevu ulicu,
oseæam se siguran
Kad povoljan vetar duva,
spuštam svoje misli na dlan
I najbolje sto mogu, pozdravljam svet;
vidi kako sam visoko ..

Stojim na krovu Višnjiæeve ulice,
još jednom sam savladao pad
Sreæa i osmeh bude se u meni,
na krovu ceo je grad
Avantura je svaki put drugaèija,
oseti je malo kao i ja
kao i ja...kao i jaaa...

hej hej

padam padam padam
ne vidim kraj
ovaj dan je izgubio sjaj(x3)

Rua Višnjić

Enquanto ando pela Rua Višnjić,
coloco um passo na frente do outro
Luzes e sombras caem sobre mim,
isso eu sei muito bem
Às vezes parece que não vejo o fim,
nesse momento não tenho vontade..

Não gosto da Rua Višnjić
quando ela muda sem avisar
Por descuido, as páginas caem,
um livro ruim foi lido
Me pergunto se tudo tinha que ser assim
..e quem é que me pergunta?

ei ei

Amo muito a Rua Višnjić,
sinto que estou seguro
Quando o vento sopra a favor,
deixo meus pensamentos na palma
E da melhor forma que posso, cumprimento o mundo;
veja como estou alto..

Estou no telhado da Rua Višnjić,
mais uma vez superei a queda
Felicidade e sorriso despertam em mim,
no telhado a cidade inteira
A aventura é sempre diferente,
sinta um pouco como eu
como eu...como euii...

ei ei

eu caio caio caio
não vejo o fim
este dia perdeu o brilho(x3)

Composição: