Ta žena
što nisam ni tebi, ni sebi
Ta prelepa slika pred svetom-
Ne postoji
Da imam dva lica
Za čoveka mog i za krivca
što dođe sa cvetom-
Ta maska ne stoji
Život me boli, život me voli
Al' se ne ponavlja
Lepo mi stoji
Da noći plaćam dugove
Da zori biram kumove
Zbog koga ja da sakrivam
Svoju lepotu?
Lepo mi stoji
Da cvetam, a da ne sadim
Da trošim što ne zaradim
Da sebi budem dovoljna
Za promenu, bar jednom u životu
Lepo mi stoji
Taj osmeh što glumim
Taj pogled u komi
K'o staklo u ruci se lome opravdanja
Kad skinem sa lica
Tu šminku begunca
Pa mrzim taj prokleti odraz pokajanja