Olivija
Ko cvijeta dva Olivija i ja
rasli smo u basti naseg sna
al' godine su prosle pored nas
dugo vec joj nisam cuo glas
Moja duga putovanja
uvijek sam i ona sama
sa sam tu
al' mozda necu naci nju
Olivija, upali svjetlo
sad da nadjem put
Olivija, otvori vrata
ja sam opet tu
Olivija, zar neces primit'
ovaj mali cvijet
Olivija, zar nismo vise isti svijet
Olivija sad ima zivot svoj
djevojcicu i mali topli dom
nece vidjet' moje suze
nece cuti pjesmu moju
nikad vise nece znati
gdje sam ja
Olivija, ti ne znas
kako nocas placem ja
Olivija, kraj nase rijeke
sjedim, ali sam
Olivija, na staroj klupi
pise ti i ja
i ime tvoje, Olivija
ime tvoje, Olivija
Olivija
Quando florescem duas Olivijas e eu
crescemos no jardim do nosso sonho
mas os anos passaram por nós
há muito tempo não ouço sua voz
Minhas longas viagens
sempre estive e ela sozinha
estou aqui
mas talvez não a encontre
Olivija, acende a luz
pra eu encontrar o caminho
Olivija, abre a porta
eu estou de volta
Olivija, você não vai aceitar
essa pequena flor
Olivija, não somos mais o mesmo mundo
Olivija agora tem sua vida
uma garotinha e um lar quentinho
não verá minhas lágrimas
não ouvirá minha canção
nunca mais saberá
onde estou
Olivija, você não sabe
como eu choro esta noite
Olivija, à beira do nosso rio
estou sentado, mas sou
Olivija, no velho banco
escrevo pra você e eu
e seu nome, Olivija
seu nome, Olivija