Ma nije moguce
Jer gdje si sve dosada bila
i mladost mi je prosla,
starost je bojama sijedi kroz moju kosu prosla,
I lice se naboralo i srce jer je moralo
i pritisle su godine, godine i sudbine.
Ma nije moguce da cu sam ostariti
Ma nije moguce i ti ces me ostaviti,
Ma nije moguce pa zar tako mora biti
da nema nikoga ko ce samnom nazdraviti,
Ma nije moguce i ti ces me ostaviti,
Ma nije moguce i ti ces me ostaviti,
Znam umrijet cu sam,
Zenim se pa rastajem,
kraj sa krajem sastavljam
pijem da se napijem jer trijezan sebi nevaljam,
Sam sa sobom samujem i gdje stignem stanujem,
Dosla si da zaboli da te ko nikog zavolim,
Ma nije moguce i ti ces me ostaviti,
Ma nije moguce pa zar tako mora biti
da nema nikog ko ce samnom nazdraviti,
znam umrijet cu sam
Não é possível
Jer onde você esteve até agora
E minha juventude já passou,
A velhice passou pelos meus cabelos brancos,
E meu rosto se enrugou e meu coração teve que aguentar
E os anos pesaram, anos e destinos.
Não é possível que eu vá envelhecer sozinho
Não é possível que você vai me deixar,
Não é possível que tem que ser assim
Que não há ninguém para brindar comigo,
Não é possível que você vai me deixar,
Não é possível que você vai me deixar,
Sei que vou morrer sozinho,
Vou me casar e me separar,
Juntando o fim com o fim
Bebo para me embriagar porque sóbrio não me aguento,
Sozinho comigo mesmo eu fico e onde chego eu me instalo,
Você veio para me machucar, para que eu ame você como a ninguém,
Não é possível que você vai me deixar,
Não é possível que tem que ser assim
Que não há ninguém para brindar comigo,
Sei que vou morrer sozinho.