395px

A Mulher do Poeta

Arsen Dedic

Pesnikova zena

Kao skitnica neka kad padne mrak
On se ulicom vuce i brise trag
Tako divlji i zao, a opte blag
Pjesnik moj...

Cesto s ruzom dodje u kasni sat
Ili ne shvacen, pijan i kao tad
Jednu noc vodi ljubav drugu rat
Pjesnik moj...

Na nju ne padne njegove slave ni sjena
A kad nitko ga citati nece tad cita ga
Pjesnikova zena

Moj Andjeo - To sam ja
Moja Vizija - U pjesmama
Nevolja - Opet ja
Sudbina - I to sam ja

I jos hiljadu tih imena je nosila
Pjesnikova zena

A Mulher do Poeta

Como uma vagabunda quando a noite cai
Ele se arrasta pela rua e apaga os rastros
Tão selvagem e cruel, mas ao mesmo tempo gentil
Meu poeta...

Frequentemente vem com uma rosa na mão
Ou incompreendido, bêbado e como naquela hora
Uma noite faz amor, na outra faz guerra
Meu poeta...

Sobre ela não recai sua fama nem sombra
E quando ninguém mais o lê, é ela quem lê
A mulher do poeta

Meu Anjo - Sou eu
Minha Visão - Nas canções
Problema - De novo eu
Destino - E isso sou eu

E ainda mil desses nomes ela carregou
A mulher do poeta

Composição: