Da ne bješe Nikšićana
Тамо поред плавог мора, борила се Црна Гора
Tamo pored plavog mora, borila se Crna Gora
Кад је било стани пани, стиzали су Никшићани
Kad je bilo stani pani, stizali su Nikšićani
Када оно борба поче код Гораждa и код Фоче
Kada ono borba poče kod Goražda i kod Foče
Реци сестро, горска вило, како ли је тамо било
Reci sestro, gorska vilo, kako li je tamo bilo
И по киши и по блату, Дубровнику и Цавтату
I po kiši i po blatu, Dubrovniku i Cavtatu
И Конавли и Чилипи, Црногорци кад зашкрипи
I Konavli i Čilipi, Crnogorci kad zaškripi
Да не бјеше Никшићана и момака из Берана
Da ne bješe Nikšićana i momaka iz Berana
Увело би наше цвијеће код Требиња и Билеће
Uvelo bi naše cvijeće kod Trebinja i Bileće
Да не бјеше див-јунака са Ловћена и Жабљака
Da ne bješe div-junaka sa Lovćena i Žabljaka
По гранама пало инје, ајмо браћо на Цетиње
Po granama palo inje, ajmo braćo na Cetinje
Колашинци моји мили, јуначине вазда били
Kolašinci moji mili, junačine vazda bili
Ђе најлепша свиће зора, тамо испод Дурмитора
Đe najlepša sviće zora, tamo ispod Durmitora
Se Não Fossem os de Nikšić
Lá perto do mar azul, Montenegro lutou
Quando a situação ficava tensa, os de Nikšić chegavam
Quando a batalha começou perto de Goražde e de Foča
Diga, irmã, fada da montanha, como foi lá
Na chuva e na lama, em Dubrovnik e Cavtat
E Konavli e Čilipi, quando os montenegrinos se destacam
Se não fossem os de Nikšić e os rapazes de Berane
Nossas flores murchavam perto de Trebinje e Bileće
Se não fossem os heróis selvagens de Lovćen e Žabljak
O gelo cai nos galhos, vamos irmãos para Cetinje
Meus amigos de Kolašin, sempre foram valentes
Onde o amanhecer é mais bonito, lá embaixo de Durmitor