Mrlje
Kada te vrijeðaju neke teške rijeèi
Od strane osobe do koje ti je stalo
I kada se u tebi nakupi mnogo
Na izgled sitnih i glupih poniženja
Na trenutak staneš da razmisliš malo
Pa odeš bez ikakva upozorenja
I ostaješ sam
I priznaješ sam sebi da još uvijek voliš
I možeš da se sjetiš samo svijetlih strana
I želiš da se vratiš da klekneš da je moliš
Ona je za tebe boginja bez mana
Ona je za tebe zvijezda u daljini
I tek kad joj priðeš u njezinoj nutrini
Primjeæuješ mrlje koje tebi škode
I ti je ponovnopuštaš neka ode
I ostaješ sam
Kada te netko obasima stalno
Gomilom obiènih a dvosmislenih rijeèi
I kada netko svaki tvoj pokret
I svaki osmjeh baca na vagu
I kad nisi u stanju preko toga prijeæi
Sakupiš snagu sakupiš snagu
I ostaješ sam
I priznaješ sam sebi ...
Manchas
Quando te ofendem com palavras pesadas
De alguém que você se importa
E quando se acumula em você muito
À primeira vista, pequenas e bobas humilhações
Por um momento você para pra pensar um pouco
E vai embora sem nenhum aviso
E fica sozinho
E admite pra si mesmo que ainda ama
E só consegue lembrar dos lados bons
E deseja voltar, se ajoelhar e implorar
Ela é pra você uma deusa sem falhas
Ela é pra você uma estrela distante
E só quando se aproxima da sua essência
Percebe as manchas que te fazem mal
E você a deixa ir de novo
E fica sozinho
Quando alguém te enche constantemente
Com um monte de palavras comuns e ambíguas
E quando alguém pesa cada seu movimento
E cada sorriso na balança
E quando você não consegue passar por isso
Reúne forças, reúne forças
E fica sozinho
E admite pra si mesmo ...