Slavuj
Vjetar je lomio grane stabala
A jedan je slavuj pjevao u noæi
Tuznu pjesmu rezak zvuk je parao noæ
Dugo je dugo je slagao tonove
Dugo je pjevao pjesmu o samoæi
Tuznom pjesmom on je zove da li æe doæ
Da li æe doæ
Pored njega da je prigrli uz sebe
Da je vodi bilo gdje bilo gdje
Pjesma je jaèala pjesma je zvonila
On je unosio posljednje drhtaje svoje
U tu pjesmu tuznu pjesmu
A bio je sam
Samo bi ponekad zastao kada bi vidio
Da i zvijezde svijetle u dvoje
A on pjeva tuznu pjesmu sasvim sam
Sasvim sam
Rouxinol
O vento quebrava os galhos das árvores
E um rouxinol cantava na noite
Uma canção triste, o som agudo rasgava a escuridão
Por muito tempo, por muito tempo ele entoou as notas
Por muito tempo cantou a canção da solidão
Com a canção triste, ele a chamava, será que vai vir?
Será que vai vir?
Perto dele, para se aconchegar junto a ele
Para levá-lo a qualquer lugar, a qualquer lugar
A canção se intensificava, a canção ressoava
Ele colocava os últimos tremores seus
Naquela canção, naquela canção triste
E ele estava sozinho
Só parava de vez em quando ao ver
Que até as estrelas brilhavam em par
E ele canta a canção triste, completamente só
Completamente só