395px

Na Aurora Vermelha

Daleka Obala

U modroj zori

U modroj zori u mirisima tijela ona je do mene na mojim rukama spi,
Pod nas se prostrla postelja bijela u zraku nad nama igraju njezini sni,
Udahne glasno i naglo se prene ruke mi stavi na dlan ,
Primakne glavu još bliže uz mene, i opet klone u san, jutarnji san, ljubavni san.

A vrijeme teæe i ja moram poæi, lagano ustajem ne želim buditi nju,
Zadnji put gledam usnule oèi možda je susretnem u nekom buduæem snu.
U snu se okreæe usne mi nudi, poljubac jedan za kraj,
Zamolim sunce da je ne budi neka obuzda svoj sjaj
Dolazi kraj, dolazi kraj.

A ja sam želio da budem sa njom, da zavirim malo u njezine sne,
Da zauvjek zaspem, da je zauvjek ljubim i da nikad ne odem od nje.

Na Aurora Vermelha

Na aurora vermelha, no perfume do corpo, ela dorme em meus braços,
A cama branca se estende sob nós, no ar dançam seus sonhos,
Ela respira fundo e de repente acorda, coloca minhas mãos em sua palma,
Aproxima a cabeça ainda mais perto de mim, e de novo cai no sono, sono da manhã, sonho de amor.

E o tempo passa e eu preciso ir, levanto devagar, não quero acordá-la,
Olho pela última vez seus olhos sonolentos, talvez a encontre em algum sonho futuro.
No sonho, ela se vira, me oferece os lábios, um beijo de despedida,
Peço ao sol que não a acorde, que contenha seu brilho.
Está chegando ao fim, está chegando ao fim.

E eu queria estar com ela, espiar um pouco seus sonhos,
Dormir para sempre, amá-la para sempre e nunca me afastar dela.