395px

Ankica

Djordje Balasevic

Ankica

Kroz tanušnu maglu kao zejtin po staklu dan se razliva tih
Mislim sreda-èetvrtak? Il' veæ neki od njih
Najtiše što može, ko sa predstave loše, iskradam se iz sna
Iz ogledala viri jedan stariji ja
A nad Novim Sadom vetar kinji oblake
Poèinje još jedan dan bez nje

Drugari u frci, svu su dužni k'o Grci... Krupnih predloga par
Kad ono? Sto marona do prvog im završava stvar
Na starom Trgu Slobode veèna revija mode.. I srce trucka na tren
Neki plešuæi mantil? Ne... nije njen
A nad Novim Sadom vetar konje propinje
Prolazi još jedan dan bez nje

Kod Lazice Puža je podnošljiva gužva... Katkad poduprem šank
I tako... stara garda iz kvarta još se loži na fank
I poturaju prièe da sve curice lièe kada je èaša pri dnu?
Pa dobro... Možda jedna na drugu, ali nikad na nju
A nad Novim Sadom vetar kaèi ordenje
Prolazi još jedan dan bez nje

I lelujam u centru kao fenjer na vetru... Jesen protresa skut
Ne vredi... Potrebno je bar dvoje da se ukrsti put
Zamrzavam sliku na poznatom liku, dok se šunjam u san
Da ne primete tamo da sam odsutan?
A nad Novim Sadom primirje
Prolazi još jedan dan bez nje

Ankica

Através da névoa fina como óleo no vidro, o dia se espalha tranquilo
Acho que é quarta ou quinta? Ou já é algum desses dias
O mais silencioso que consigo, como numa peça ruim, eu me esgueiro do sonho
Do espelho espreita um eu mais velho
E sobre Novi Sad o vento empurra as nuvens
Passa mais um dia sem ela

Os amigos estão na correria, todos devendo como os gregos... Grandes propostas surgem
Quando, de repente? Cem maronas até o primeiro, eles terminam a parada
Na velha Praça da Liberdade, uma eterna passarela de moda... E o coração bate forte por um instante
Algum manto dançante? Não... não é dela
E sobre Novi Sad o vento ergue os cavalos
Passa mais um dia sem ela

Na casa do Lazica, a muvuca é suportável... Às vezes me apoio no balcão
E assim... a velha guarda do bairro ainda curte um funk
E inventam histórias que todas as garotas se parecem quando o copo tá no fundo?
Pois bem... Talvez uma com a outra, mas nunca com ela
E sobre Novi Sad o vento exibe suas medalhas
Passa mais um dia sem ela

E eu balanço no centro como um lampião no vento... O outono sacode as pernas
Não adianta... Precisa de pelo menos dois pra cruzar o caminho
Congelo a imagem em um rosto conhecido, enquanto me esgueiro no sonho
Pra não perceberem lá que estou ausente?
E sobre Novi Sad, um cessar-fogo
Passa mais um dia sem ela