395px

Lunjo

Djordje Balasevic

Lunjo

Lunjo, moj stari kofer opet mirise na sive ceste
a tvoja soba na mandarine i przen kesten.
I toplo je tu, tu ispod tvog krova.
O, dobro je tu, u zamku iz snova, pa sretna ti nova.

Lunjo, sad cu ti reci i vise nikom i vise nikad:
svako je od nas ponekom slican al' ti si unikat.
Procitas me, znam, od slova do slova.
Precutis to, znam, k'o pametna sova, pa sretna mi nova.

Ti uvek znas najbolji nacin,
s tobom lako stizem na tron.
Ti si ta nit, taj retki zacin
koji daje poseban ton.

Ti si mali carobnjak koji donosi spas
a svi ti pajaci na pokretnoj traci nek zure bez nas.

Lunjo, ako me traze ti slazi da sam odavno mrtav.
Spusti roletne i navij sat na sredu, cetvrtak.
A napolju mraz i magla i zima.
A napolju mrak al' ovde sve stima, od kad tebe imam.

Ti uvek znas najbolji nacin,
s tobom lako stizem na tron.
Ti si ta nit, taj retki zacin
koji daje poseban ton.

Ti si mali carobnjak koji donosi spas
a svi ti pajaci na pokretnoj traci nek zure bez nas.

Ti uvek znas najbolji nacin,
s tobom lako stizem na tron.
Ti si ta nit, taj retki zacin
koji daje poseban ton.

Ti uvek znas najlepse reci,
ti cak i cutis vise od svih.
Ti imas smeh koji sve leci,
ti od psovke nacinis stih.

Lunjo

Lunjo, meu velho baú de novo cheira a ruas cinzas
sua sala tem cheiro de tangerina e castanha assada.
E aqui tá quentinho, aqui debaixo do seu teto.
Oh, tá bom aqui, nessa armadilha dos sonhos, então feliz ano novo.

Lunjo, agora vou te dizer e nunca mais pra ninguém e nunca mais:
cada um de nós é parecido em algum momento, mas você é única.
Você me lê, eu sei, de letra em letra.
Você cala isso, eu sei, como uma coruja sábia, então feliz ano novo.

Você sempre sabe o melhor jeito,
com você eu chego fácil ao trono.
Você é o fio, aquele tempero raro
que dá um tom especial.

Você é uma pequena feiticeira que traz salvação
e todos esses palhaços na esteira ficam olhando sem nós.

Lunjo, se me procurarem, diz que eu já tô morto faz tempo.
Baixa as persianas e ajusta o relógio pra quarta, quinta.
E lá fora geada e neblina e inverno.
E lá fora escuridão, mas aqui tudo se encaixa, desde que te tenho.

Você sempre sabe o melhor jeito,
com você eu chego fácil ao trono.
Você é o fio, aquele tempero raro
que dá um tom especial.

Você é uma pequena feiticeira que traz salvação
e todos esses palhaços na esteira ficam olhando sem nós.

Você sempre sabe o melhor jeito,
com você eu chego fácil ao trono.
Você é o fio, aquele tempero raro
que dá um tom especial.

Você sempre sabe as palavras mais bonitas,
você até fica em silêncio mais que todos.
Você tem um riso que cura tudo,
você transforma um palavrão em verso.