Ne volim januar
Ne volim januar ni bele zimske vragove.
U svakom snegu vidim iste tragove,
tragove malih stopa, broj trideset i ko zna,
kako polako odlaze.
Više ne prolazim ulicom Dositejevom
i nemam pojma kad neko pita gde je to.
Tih dvesta šest koraka dužinom tog sokaka
nikad ja nisam brojao.
Nisam te nikad èuvao,
nisam te nikada mazio, pazio.
Tvoju sam ljubav gazio,
svemu smišljao broj.
Nisam te nikad štedeo
i nisam umeo stati ni ostati.
Šta æe od mene postati,
mali anðele moj?
Ne gledam filmove iz ranih sedamdesetih,
dosta je suza i rastanaka nesretnih.
Ko takve stvari snima? Baš èudnog sveta ima,
tako se lako rasplaèu.
Nisam te nikad èuvao,
nisam te nikada mazio, pazio.
Tvoju sam ljubav gazio,
svemu smišljao broj.
Nisam te nikad štedeo
i nisam umeo stati ni ostati.
Šta æe od mene postati,
mali anðele moj?
Bila je noæ, jedna mrkla, kao ova veèeras, u ulici Dositejevoj, u Novom Sadu, na Dunavu...
Ja sam dolazio sa jednog mesta gde su svi bili rumeni kao kuvano vino koje su pili i gde su svi mirisali na karanfiliæ i pevali "Roždestvo tvoje" i još neke druge pesme kojih se ne seæam baš.
Bila je noæ i dugo sam stajao pod njenim prozorom ispred kuæe broj 7A. Tišina je bila, samo koraci nekih noænih ptica i lepet krila nekih pravih noænih ptica.
Ipak ni na trenutak nisam uspeo pod njenim prozorom te noæi da je èujem kako diše, kako diše u snu...
Eu Não Gosto de Janeiro
Eu não gosto de janeiro nem dos demônios brancos do inverno.
Em cada neve vejo as mesmas marcas,
marcas de pequenos pés, número trinta e quem sabe,
como vão embora devagar.
Não passo mais pela rua Dositejeva
E não faço ideia quando alguém pergunta onde fica isso.
Aqueles duzentos e seis passos ao longo daquela viela
nunca contei.
Nunca te cuidei,
nunca te acariciei, protegi.
Pisei na sua amor,
sempre pensando em números.
Nunca te poupei
E não soube parar nem ficar.
O que vai ser de mim,
meu pequeno anjo?
Não assisto filmes dos anos setenta,
basta de lágrimas e despedidas infelizes.
Quem grava essas coisas? Tem um mundo tão estranho,
é tão fácil se emocionar.
Nunca te cuidei,
nunca te acariciei, protegi.
Pisei na sua amor,
sempre pensando em números.
Nunca te poupei
E não soube parar nem ficar.
O que vai ser de mim,
meu pequeno anjo?
Era noite, uma noite escura, como esta de hoje, na rua Dositejeva, em Novi Sad, no Danúbio...
Eu vinha de um lugar onde todos estavam vermelhos como vinho quente que bebiam e onde todos cheiravam a cravo e cantavam "Seu Natal" e outras músicas que não me lembro bem.
Era noite e eu fiquei muito tempo parado sob sua janela na casa número 7A. Havia silêncio, apenas os passos de algumas aves noturnas e o bater de asas de algumas verdadeiras aves da noite.
Ainda assim, nem por um instante consegui ouvir sob sua janela naquela noite como ela respirava, como respirava em sonho...