O, kako tuznih ljubavi ima
Profesor Lukic sa cetvrtog sprata,
je ziveo prilicno sam.
A decu je ucio ljubavne pesme,
sonete i sta ti ja znam.
O kako tuznih ljubavi ima,
bas nesto razmsljam:
njegova zena, Lukic Milena, s drugim je otisla.
O kako tuznih ljubavi ima,
ovaj svet je ispunjen njima,
sve vise sumnjam da neko sretno i voli jos.
A gospoda Jula je radila goblen
i subotom igrala tac.
Od muza joj ostalo par zutih slika,
oficirska kapa i mac.
O kako tuznih ljubavi ima,
bas nesto razmisljam:
porucnik Bata, iz prvog rata, nije se vratio.
O kako tuznih ljubavi ima,
ovaj svet je ispunjen njima,
sve vise sumnjam da neko sretno i voli jos.
Pisu romane, pesme, novele,
o tome kako ljubav uvek nadje put.
Znam neke sive, tuzne hotele
i neke prazne sobe gde je uvek onaj strasni mir.
O kako tuznih ljubavi ima, bas nesto razmisljam...
Andelija Prokic je cekala princa
i njegovu carobnu moc,
da joj otplati kredit,
da joj napravi klinca,
da je voli do kasno u noc.
O kako tuznih ljubavi ima,
bas nesto razmisljam:
njen suprug Bane, noci i dane,
nije se treznio.
O kako tuznih ljubavi ima,
ovaj svet je ispunjen njima,
sve vise sumnjam da neko sretno i voli jos.
A kad se jednom, u dva i deset,
vratio kuci zeljan ljubavi i sna,
nasao pismo, pao u nesvest,
zena mu s Lukicem iz prve strofe pobegla u noc.
O kako tuznih ljubavi ima, bas nesto razmisljam...
Oh, como há amores tristes
O professor Lukić do quarto andar,
levava uma vida bem solitária.
E ensinava as crianças canções de amor,
sonetos e o que mais eu sei.
Oh, como há amores tristes,
estou pensando aqui:
a mulher dele, Milena Lukić, foi embora com outro.
Oh, como há amores tristes,
esse mundo tá cheio deles,
cada vez mais duvido que alguém ainda ama feliz.
E a senhora Júlia fazia bordado
e aos sábados jogava tranca.
Do marido, sobraram algumas fotos amarelas,
um boné de oficial e uma espada.
Oh, como há amores tristes,
estou pensando aqui:
o tenente Bata, da primeira guerra, não voltou.
Oh, como há amores tristes,
esse mundo tá cheio deles,
cada vez mais duvido que alguém ainda ama feliz.
Escrevem romances, poesias, contos,
sobre como o amor sempre encontra um caminho.
Conheço alguns hotéis cinzas e tristes
e alguns quartos vazios onde sempre reina aquele silêncio aterrador.
Oh, como há amores tristes, estou pensando aqui...
A Andelija Prokic esperava um príncipe
e seu poder mágico,
para pagar sua dívida,
para fazer um filho,
para amá-la até tarde da noite.
Oh, como há amores tristes,
estou pensando aqui:
o marido dela, Bane, dia e noite,
nunca se recuperou.
Oh, como há amores tristes,
esse mundo tá cheio deles,
cada vez mais duvido que alguém ainda ama feliz.
E quando ele, uma vez, às duas e dez,
voltou pra casa desejando amor e sono,
achou uma carta, desmaiou,
a mulher dele fugiu com o Lukić da primeira estrofe na calada da noite.
Oh, como há amores tristes, estou pensando aqui...