Ringispil
Curi od jutros od èetiri- pet,
rešilo nebo da potopi svet.
Nad gradom danima vise iste kulise.
Poliva kiša al' to joj je zanat,
ma sve mi je ravno k'o severni Banat,
manje više, i sa kišom i bez kiše.
Vreme se vuèe k'o teretni voz,
gde li veèeras da pomolim nos?
Klasika: "Konobar, un cafe' macchiatto". Pa da.
Prolazi vreme, al' to mu je manir,
i sve je to plitko k'o plehani tanjir.
Izeš sliku, nigde jedra na vidiku.
O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
To ne zna niko, samo ti.
Bez tebe drveni konjiæi tužno stoje.
Dodji, iz plave boce se pojavi,
bar jednu želju ispuni
i dodaj ovom svetu malo boje, èudo moje.
Veèe se klati k'o prezreli klip,
teška vremena, a ja težak tip
- gravitacija zaèas uzima svoje.
Slab sam ja igraè za subotnje gužve,
al' shvatam pomalo te pokretne spužve:
neko pijan lakše život odrobija.
O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
To ne zna niko, samo ti.
Bez tebe drveni konjiæi tužno stoje.
Dodji, iz plave boce se pojavi,
bar jednu želju ispuni
i dodaj svetu malo boje, o, èudo moje.
Sustajem ,odustajem, pritiska me kao pegla.
Javi se, pojavi se, dodaj svetu malo vergla.
Nekad si me èudila, o, danas bi mi tako legla.
Dodaj malo ludila, dodaj svetu malo vergla.
O, daj okreni...
sustajem, odustajem...
taj ringišpil u mojoj glavi...
Carrossel
Curi desde as quatro da manhã,
O céu decidiu afundar o mundo.
Sobre a cidade, os dias têm o mesmo cenário.
Cai a chuva, mas isso é o trabalho dela,
Mas tudo pra mim é plano como o norte do Banat,
Mais ou menos, com chuva ou sem chuva.
O tempo se arrasta como um trem de carga,
Onde vou me esconder hoje à noite?
Clássico: "Garçom, um café macchiato". Pois é.
O tempo passa, mas esse é o jeito dele,
E tudo é raso como um prato de alumínio.
Você tira a foto, não há velas à vista.
Oh, gira esse carrossel na minha cabeça.
Ninguém sabe disso, só você.
Sem você, os cavalinhos de madeira ficam tristes.
Vem, aparece da garrafa azul,
Realiza pelo menos um desejo
E traz um pouco de cor para este mundo, meu encanto.
A noite balança como um milho maduro,
Tempos difíceis, e eu sou um cara pesado
- a gravidade logo faz seu trabalho.
Sou um jogador fraco para as multidões de sábado,
Mas entendo um pouco essas esponjas móveis:
Alguém bêbado vive a vida mais fácil.
Oh, gira esse carrossel na minha cabeça.
Ninguém sabe disso, só você.
Sem você, os cavalinhos de madeira ficam tristes.
Vem, aparece da garrafa azul,
Realiza pelo menos um desejo
E traz um pouco de cor para o mundo, oh, meu encanto.
Estou parando, desistindo, me apertando como uma tábua.
Aparece, aparece, traz um pouco de movimento ao mundo.
Você já me surpreendeu, oh, hoje você me cairia bem.
Adiciona um pouco de loucura, traz um pouco de movimento ao mundo.
Oh, gira...
estou parando, desistindo...
esse carrossel na minha cabeça...