Stari
Davno sam ti rodjen brate,
iz ovog grada nisam mak'o,
al' vidio sam svijeta puno,
dos'o mi je,
ne bi li me tak'o
Prva noga na me kroci,
cijeli grad mi nazdravio
prva liska s mene skoci,
umrije onaj sto me napravio
Ispod hladna sipa rijeka,
a moj kamen
ko da ce da plane
u njoj svako jedva ceka,
da na mene negdje stane
Ja pogodjen nisam, ni umro ni pao,
samo sam morao skociti dole
nastavicu tacno tamo gdje sam stao,
izronice stari za one sto ga vole
Velho
Há muito tempo que nasci, irmão,
nesse lugar eu nunca saí,
mas vi muito do mundo, então,
veio até mim,
quem sabe me toca.
A primeira perna pisa em mim,
toda a cidade brindou pra mim.
A primeira folha salta de mim,
morreu quem me fez assim.
Debaixo da fria areia, o rio,
e minha pedra
parece que vai queimar.
Nela, todo mundo espera,
que em mim, em algum lugar, vai parar.
Eu não fui atingido, nem morri, nem caí,
só precisei pular pra baixo.
Vou continuar exatamente de onde parei,
vai ressurgir o velho pra quem o ama.