Odlazak U Grad
Uzela je svoje stvari, strpala u kofer,
tamo dole na stanici ceko je sofer.
Imala je s matorcima uvek samo svadje,
ukrala im nesto para, tek da joj se nadje.
Po korzou iste face besmisleno kruze,
subotom i nedeljom je ostajala duze.
Kuci su je kad zakasni tukli kao stoku,
bila im je crna ovca, svima trn u oku.
Volela je svoje tajne za sebe da cuva,
ni Bog sveti nije znao sta se u njoj kuva.
Nije htela nista nikome da keze,
milicija i rodjaci, svi ce da je traze,
Od straha drhti ko prut,
sendvic da zavara glad,
tri cigarete usput
- u grad.
Steze oznojen dlan.
morala je kad - tad,
ona ostvaruje san
- u grad.
Partida para a Cidade
Ela pegou suas coisas, jogou tudo na mala,
e lá embaixo na estação, o motorista a espera.
Com os velhos só tinha briga, era só confusão,
roubou algo deles só pra ter uma solução.
Pelas calçadas as mesmas caras sem sentido,
nos sábados e domingos, ficava mais tempo perdido.
Em casa, quando chegava atrasada, apanhava feito bicho,
eram todos contra ela, um verdadeiro feitiço.
Amava guardar seus segredos só pra si,
nem Deus sabia o que se passava ali.
Não queria mostrar nada pra ninguém,
a polícia e os parentes, todos iam atrás também,
De medo tremia como vara,
um sanduíche pra enganar a fome,
três cigarros pelo caminho
- pra cidade.
Aperta a palma suada.
Tinha que ser agora ou nunca,
ela tá realizando um sonho
- pra cidade.