Obescascen (Perun)
Tih je bio zveket starih plugova
Sto orase zemlju njegovu smrtnu
Gromoglasan je poj bogova
Nad njegovu raku nesretnu
Jer nema njihovog boga nit' svjetla
Sjeverni Mjesec odaje svoj kljuc
Za prolaz prvih, drevnih bozanstava
Tamo, iza zvijezde Danice, usud.
Odlazi sa ovoga svijeta sam
Poput vuka okoncanog u tmini
Lice ne odaje nista doli vjecni san
Uzaludnu molitvu sapucu ljudi
Usud koji tek pocinje postojati
Onog trena kada Ona prodje kosom
Umire zadnji covjek u agoniji
Grob mu obavijen jutarnjom rosom
Posljednje jutro ovog postojanja
Krajnji biva na sud Njezin odveden
Trula ljudska dusa, puna nadanja
Svjetlost otkrije da je obescascen
Odlazi sa ovoga svijeta sam
Poput vuka okoncanog u tmini
Lice ne odaje nista doli vjecni san
Uzaludnu molitvu sapucu ljudi
Cista je i jaka volja Peruna-boga
Sto zrtvu ucini za naroda svoga
Desonra (Perun)
Ele era o tilintar dos antigos arados
Que aravam sua terra mortal
É estrondoso o canto dos deuses
Sobre seu túmulo infeliz
Pois não há seu deus nem luz
A Lua do Norte entrega sua chave
Para a passagem dos primeiros, antigos deuses
Lá, atrás da estrela da Manhã, o destino.
Vai embora deste mundo sozinho
Como um lobo encerrado na escuridão
Seu rosto não revela nada além do sono eterno
A oração em vão sussurram os homens
O destino que apenas começa a existir
Naquele momento em que Ela passa com seu cabelo
Morre o último homem em agonia
Seu túmulo coberto pelo orvalho da manhã
A última manhã desta existência
O último é levado ao seu julgamento
A alma humana podre, cheia de esperança
A luz revela que está desonrada
Vai embora deste mundo sozinho
Como um lobo encerrado na escuridão
Seu rosto não revela nada além do sono eterno
A oração em vão sussurram os homens
É pura e forte a vontade do deus Perun
Que faz sacrifício pelo seu povo