Kristinka
Iznad oblaka i plavom beskraju
tvoje oèi vidim, Kristinko,
moje misli starim vlakom putuju
do tvog srca, do tvog osmijeha.
Tu u vrtu raste isti bijeli cvijet,
miriše na tebe, Kristinko,
svi smo otišli u neki drugi svijet,
meðu nama bezbroj godina.
Ispod prozora još èujem isti glas,
zove tvoje ime, Kristinko,
ali sada tamo više nema nas,
ostala su samo sjeæanja.
Prve tajne, prve nježne ljubavi,
sve to dijelili smo, Kristinko,
mi smo isto htjeli, isto voljeli,
mi smo bili dio jednog sna.
Samo uspomene kao vreli trag,
prijateljstva davnih, Kristinko,
tko je srcu jednom bio tako drag
nikada se ne zaboravlja.
Ova pjesma našu prièu èuva sad,
u njoj mi smo vjeèni, Kristinko,
s pjesmom svak je opet barem na èas mlad,
zapjevaj je s nama, Kristinko.
Kristinka
Acima das nuvens e no azul sem fim
teus olhos eu vejo, Kristinka,
minhas ideias viajam de trem antigo
até o teu coração, até o teu sorriso.
Aqui no jardim cresce a mesma flor branca,
cheira a você, Kristinka,
todos nós fomos para algum outro mundo,
entre nós, incontáveis anos.
Debaixo da janela ainda ouço a mesma voz,
chama teu nome, Kristinka,
mas agora lá não há mais nós,
ficaram apenas as lembranças.
Os primeiros segredos, os primeiros amores,
tudo isso compartilhamos, Kristinka,
queríamos a mesma coisa, amávamos igual,
éramos parte de um mesmo sonho.
Apenas memórias como um rastro quente,
amizades antigas, Kristinka,
quem foi tão querido ao coração
nunca é esquecido.
Esta canção guarda nossa história agora,
nela somos eternos, Kristinka,
com a música, cada um é pelo menos por um instante jovem,
cante com a gente, Kristinka.