Reka
Reka nosi moju tugu prema tebi,
nosi je ko neku izgubljenu stvar.
Ja sam tajnu dugo cuvao u sebi,
al neko zna zasto sad, reka otvara i zna.
Reka nosi moju tugu prema,
nosi je ko neku izgubljenu stvar.
Dok prasina pada preko mojih snova,
ti si svetla sva, uznesena.
Reka nosi moju tugu prema tebi,
nosi je ko neki otkinusti cvet.
Niko nezna da si postojala davno,
samo reka zna, tajnu sakriva.
Tu gde sada neznan vetar svira,
tu je pala moja muzika.
Tu gde sada samo neznan vetar svira,
tu smo bili bela breza, ti i ja.
Breza, ti i ja.
Reka nosi moju tugu prema tebi,
nosi je ko neku ostavljenu stvar.
Ja sam tajnu dugo cuvao u sebi
reka tajnu zna, reka jedina.
Tu gde sada neznan vetar svira,
tu je pala moja muzika.
Tu gde sada samo neznan vetar svira,
tu smo bili bela breza, ti i ja.
Breza, ti i ja
Rio
Rio leva minha tristeza pra você,
leva como se fosse algo perdido.
Eu guardei um segredo por muito tempo,
mas alguém sabe por que agora, o rio se abre e sabe.
Rio leva minha tristeza pra,
leva como se fosse algo perdido.
Enquanto a poeira cai sobre meus sonhos,
você é toda a luz, elevada.
Rio leva minha tristeza pra você,
leva como se fosse uma flor arrancada.
Ninguém sabe que você existiu há muito,
só o rio sabe, esconde o segredo.
Aqui onde agora um vento desconhecido toca,
aqui caiu minha música.
Aqui onde agora só um vento desconhecido toca,
éramos um bétula branca, você e eu.
Bétula, você e eu.
Rio leva minha tristeza pra você,
leva como se fosse algo deixado pra trás.
Eu guardei um segredo por muito tempo,
o rio sabe o segredo, o único rio.
Aqui onde agora um vento desconhecido toca,
aqui caiu minha música.
Aqui onde agora só um vento desconhecido toca,
éramos um bétula branca, você e eu.
Bétula, você e eu.