395px

Pklatovi I - A Invasão dos Pklatovi

Zabranjeno Pusenje

Pklatovi I - Invazija Pklatova

Postoji jedna dimenzija nepoznata èovjeku
Prostor izmeðu svjetlosti i sjenke, izmeðu nauke i praznovjerja
To je dimenzija tamnih sila i perverzne imaginacije
Gospodari te dimenzije nazivaju se Pklatovi

Pklatovi imaju i oèi i uši i noge i ruke i ledeni dah,
Samo im je dodir potpuno mek, a korak previše lak
Zauzeli su cijeli naš grad i poèeli sebi ljude zvat'
Nisi više znao 'ko je èovjek, a 'ko je Pklat

Ubrzo su ušli u svaki naš dom i ljudima spustili zavjese
Svak je mogao da vidi samo unutra, a ni'ko nije gledao napolje
Na ulice su pustili bijele medvjede, èija je dlaka sjajna
Došli su iz dalekog svemira, njihovo porijeklo mora ostati tajna

Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti,
Mi samo želimo da mislite kao mi

Izmeðu nas draga ne postoji ništa, otkako su na naša vrata kucali
Ne èujemo vrisak komšinice, niti smo plin osjetili
Prazne su èaše, puna pepeljara, nestaje boje,
Srce kuca sporo tika-ta-tak
Nema više poljupca, ni svaðe, ni šamara
Tvoga tijela draga ja se više ne sjeæam

Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti,
Mi samo želimo da mislite kao mi

Iskaèi kroz prozor mala i bježimo odavde,
U dvorište i park pa sve do kraja ulice
Ja æu na drugu stranu da im trag zametnem
Ti èekaj na kraju grada, neka auto bude upaljen

Pklatovi I - A Invasão dos Pklatovi

Existe uma dimensão desconhecida para o homem
Um espaço entre a luz e a sombra, entre a ciência e a superstição
É a dimensão das forças sombrias e da imaginação perversa
Os senhores dessa dimensão se chamam Pklatovi

Os Pklatovi têm olhos, ouvidos, pernas, braços e um hálito gelado,
Mas seu toque é completamente suave, e seu passo é leve demais
Tomaram toda a nossa cidade e começaram a chamar as pessoas
Você já não sabia mais quem era humano e quem era Pklat

Logo entraram em cada lar e fecharam as cortinas das pessoas
Todo mundo só podia ver o que estava dentro, e ninguém olhava para fora
Liberaram ursos polares nas ruas, cujo pelo brilha
Vieram de um distante universo, sua origem deve permanecer em segredo

Nós somos os Pklatovi e não nos leve a mal,
Só queremos que você pense como nós

Entre nós, querida, não existe mais nada, desde que bateram à nossa porta
Não ouvimos o grito da vizinha, nem sentimos o gás
As taças estão vazias, os cinzeiros cheios, as cores estão desaparecendo,
O coração bate devagar, tika-ta-tak
Não há mais beijos, nem brigas, nem tapas
Do seu corpo, querida, eu já não me lembro mais

Nós somos os Pklatovi e não nos leve a mal,
Só queremos que você pense como nós

Salte pela janela, pequena, e vamos fugir daqui,
Para o quintal e o parque, até o fim da rua
Eu vou para o outro lado para deixar um rastro para eles
Você espera no final da cidade, deixe o carro ligado