Pjevaj, pjevaj na kletoj gitari
Pjevaj, pjevaj na kletoj gitari
Prsti tvoji igraju i kruze.
Zagrcnuo bih se u dimu i vatri,
Moj poslednji i jedini druze.
Nek ti oci na grivnu ne slijecu,
Nit' na svilu, sto blista beskrajno.
Trazio sam u toj zeni srecu,
A propast sam nasao slucajno.
Nisam znao da ljubav duboka
Zaraza je, da je kuga, strijela.
Prisla je i zaklopljena oka
Banditu je pamet oduzela.
Ah, zastani! Necu da je diram.
Ah, zastani! Ne kunem je ja.
Daj mi da ti o sebi zasviram
Na debeloj zici koja sja.
Cante, cante na guitarra quebrada
Cante, cante na guitarra quebrada
Seus dedos dançam e giram.
Eu quase me afoguei na fumaça e no fogo,
Meu último e único amigo.
Que seus olhos não se percam na correnteza,
Nem na seda que brilha sem fim.
Eu procurei a felicidade naquela mulher,
Mas acabei encontrando a ruína por acaso.
Eu não sabia que o amor profundo
Era uma doença, que era praga, flecha.
Ela veio e, com os olhos fechados,
Tirou a razão do bandido.
Ah, para! Não quero tocá-la.
Ah, para! Não a amaldiçoo.
Deixa eu tocar sobre você
Na corda grossa que brilha.