Vala, vrijeme je
Nosi u kosi miris sijena,
malena, milena.
Ne da mi mira kosa njena,
zlatna i svilena.
Cudno se njene oci plave,
taj pogled topi led.
Ta ce mi cura doci glave,
eto i moj je red!
Cim se njenog lika sjetim, ja poletim,
usred noci, svuda cu poci, zbog nje.
Cim za njeno ime cujem, ja lumpujem, zbog nje.
Mijenja se sve, zenim se, vala, vrijeme je!
Nek' mi se sudi, dobri ljudi,
al' samo za nju znam.
Stao sam na taj kamen ludi,
ako sam, neka sam!
Vale, é hora
Nela tem o cheiro de feno,
pequena, tão plena.
Não me dá sossego o cabelo dela,
dourado e de seda.
Estranho como os olhos dela são azuis,
esse olhar derrete o gelo.
Essa garota vai me deixar mal,
veja, agora é minha vez!
Assim que lembro do rosto dela, eu decolo,
no meio da noite, vou pra qualquer lugar, por causa dela.
Assim que ouço o nome dela, eu me jogo, por causa dela.
Tudo muda, vou me casar, vale, é hora!
Que me julguem, bons amigos,
mas só por ela eu sei.
Parei nessa pedra louca,
se eu estou, que assim seja!